Presuda Regionalnog suda u Minhenu (GEMA v OpenAI) o autorskim pravima i AI obuci
U presudi od 11. novembra 2025. godine, 42. građansko veće Regionalnog suda u Minhenu I[1], specijalizovano za autorsko pravo, potvrdilo je zahteve za sudsku zabranu povrede prava, informacije i odštetu koje je GEMA podnela protiv dve kompanije grupe Open AI.
U ovom sudskom postupku je GEMA, nemačko društvo za ostvarivanje autorskih prava muzickih autora, podnelo tužbu zbog povrede autorskih prava pred Regionalnim sudom u Minhenu I (slučaj br. 42 O 14139/24) protiv dve kompanije iz grupe Open AI. Povreda se odnosi na tekstove devet poznatih nemačkih autora (uključujući „Atemlos“ od Kristine Bah i „Wie schön, dass du geboren bist“ od Rolfa Zukovskog). Tužilac je tvrdio da su tekstovi pesama memorisani u jezičkim modelima tuženog i, kada je korišćen četbot, prikazivani su uglavnom nepromenjeni kao odgovor na jednostavne korisničke upite.
Tuženi su operateri jezičkih modela i četbotova zasnovanih na njima. Oni su osporili navode tužbe, tvrdeći da njihovi jezički modeli nisu skladištili, niti kopirali specifične podatke za obuku, već su u svojim parametrima odražavali ono što su naučili na osnovu celog skupa podataka za obuku. Pošto su rezultati (outputs) generisani samo kao rezultat korisnikovih unosa (promptova), nisu tuženi, već je odgovarajući korisnik odgovoran za output kao njegov kreator. U svakom slučaju, svaka povreda zakona bi bila pokrivena ograničenjima autorskih prava, posebno ograničenjem za tzv. text and data mining.
Prema odluci Suda, tužilac ima pravo na istaknute zahteve kako na osnovu reprodukcije tekstova u jezičkim modelima, tako i na osnovu njihove reprodukcije u rezultatima četbota (outputs). I memorisanje u jezičkim modelima i reprodukcija tekstova pesama u rezultatima chatbota predstavljaju kršenje prava autora na iskorišćavanje autorskog dela. Ovi procesi nisu pokriveni nikakvim ograničenjima, posebno ograničenjima u pogledu text and data mining.
Memorisanje podataka
Po mišljenju Veća, sporni tekstovi pesama se mogu reprodukovati u jezičkim modelima 4 i 4o tuženog. Iz istraživanja informacionih tehnologija je poznato da podaci za obuku mogu biti sadržani u jezičkim modelima i mogu biti ekstrahovani kao outputs. Ovaj proces se označava kao memorisanje. Odvija se kada jezički modeli ne samo da ekstrahuju informacije iz skupa podataka za obuku tokom obuke, već i potpuno usvajaju podatke za obuku u parametrima specifikovanim nakon obuke. Takvo memorisanje je određeno poređenjem tekstova pesama sadržanih u podacima za obuku sa reprodukcijama u rezultatima (outputs).
Pravo reprodukcije (ovlašćenje na umnožavanje)
Memorisanje spornih tekstova pesama u modelima predstavlja reprodukciju u skladu sa § 16 nemačkog Zakona o autorskim pravima (UrhG)[2]. Ovim članom, koji reguliše pravo reprodukcije, implementiran je član 2 InfoSoc Directive[3]. Recital 21 InfoSoc Directive zahteva široku definiciju reprodukcije kako bi se garantovala pravna sigurnost na unutrašnjem tržištu. To se ogleda u formulaciji ovog člana InfoSoc Directive, koji koristi sveobuhvatne termine kao što su „direktno ili indirektno“, „privremeno ili trajno“ i „na bilo koji način i u bilo kom obliku“ za opisivanje reprodukcije.
Primenom ovih standarda, modeli predstavljaju reprodukcije. Sporni tekstovi su fizički ugrađeni u modele i mogu se indirektno učiniti opažajnim. Zbog procesa memorisanja, to ugradjivanje je preduslov za reprodukciju teksta odnosnih pesama putem podataka unutar navedenih parametara modela. Tekstovi odnosnih pesama su fiksirani u modelima tako da se mogu reprodukovati.
Nove tehnologije, kao što su modeli, obuhvaćene su pravom reprodukcije prema članu 2 InfoSoc Directive i §16 nemačkog UrhG. Prema recitalu 5 InfoSoc Directive, pravo reprodukcije regulisano ovom direktivom ima za cilj da adekvatno uzme u obzir nove oblike eksploatacije koji proizilaze iz tehnološkog razvoja. Što se tiče spornih tekstova pesama, koji su korišćeni kao podaci za obuku, dovoljno je da model, na osnovu statističkih informacija dobijenih tokom obuke, generiše statistički verovatne nizove tokena koji prepoznatljivo predstavljaju tekst pesme.
Tekstovi spornih pesama, koji su fizički definisani u modelima, mogu se učiniti indirektno opažajnim ljudskim čulima. Prema sudskoj praksi Suda pravde Evropske unije, indirektna opažajnost je dovoljna za reprodukciju, i postoji ako se delo može opažati korišćenjem tehničkih pomagala.
Ova reprodukcija u modelima nije obuhvaćena odredbama o ograničenjima za text and data mining u § 44b nemačkog UrhG ili §57 UrhG kao nedopustivi sporedni deo. Jezički modeli su, u principu, obuhvaćeni obimom text and data mining ograničenja. Prema § 44b UrhG-a, the text and data mining je automatizovana analiza jednog ili više digitalnih ili digitalizovanih dela radi ekstrahovanja informacija, posebno o obrascima, trendovima i korelacijama. Ograničenje u UrhG-u i njegov evropski pravni osnov u članu 4 DSM direktive[4] primenjuju se na text and data mining u AI obuci. Odredbe pokrivaju neophodne reprodukcije prilikom sastavljanja korpusa podataka za obuku, kao što je reprodukcija dela konvertovanjem u drugi (digitalni) format ili čuvanjem u radnoj memoriji. Razlog za to je da se ove reprodukcije prave samo u svrhu naknadne analize i stoga ne utiču na interese autora za eksploataciju autorskog dela. Pošto ove čisto pripremne radnje za text and data mining ne utiču ni na kakve interese za eksploataciju, zakon ne predviđa nikakvu obavezu isplate naknade autoru.
Ako se, kao u ovom slučaju, informacije ne samo ekstrahuju iz podataka za obuku tokom obuke, već se i radovi reprodukuju, to, po mišljenju Veća, ne predstavlja text and data mining. Pretpostavka za text and data mining i povezana ograničenja, da automatizovana procena pukih informacija ne utiče na interese za eksploataciju, ne važi u ovoj konstelaciji. Naprotiv, reprodukcije u modelu ugrožavaju prava autora na iskorišćavanje autorskog dela.
Drugačije tumačenje, verovatno povoljno za tehnologiju i inovacije, koje je nastojalo da smatra i reprodukcije u modelu obuhvaćenim ograničenjem, je isključeno jasnom formulacijom odredbe. Analogna primena je takođe isključena.
Čak i ako bi se pretpostavila nenamerna regulatorna praznina, jer zakonodavac nije bio svestan memorisanja i povezane trajne reprodukcije u modelima koja je relevantna prema zakonu o autorskim pravima, ne postoji uporedivi interes. Odredba o ograničenju reguliše dozvoljenost pripremnih radnji reprodukcije za text and data mining, odnosno situaciju u kojoj interesi autora za iskorišćavanje svog dela nisu ugroženi, jer se izdvajaju samo informacije, a delo kao takvo se ne reprodukuje. Međutim, u slučaju reprodukcija u modelu, iskorišćevanje dela je trajno narušeno i time legitimni interesi nosilaca prava povredjeni. Autori i nosioci prava bi stoga bili nezaštićeni analognom primenom odredbe o ograničenju, koja ne predviđa naknadu za eksploataciju. Rizik od memorisanja proizilazi isključivo iz sfere tuženog. U slučaju analogije ograničenja, samo nosilac povređenih prava bi snosio ovaj rizik.
U odsustvu glavnog dela, reprodukcije spornih tekstova pesama nisu predstavljale nedopustivi sporedni deo, prema §57 nemačkog UrhG. Suprotno stavu tuženog, tekstovi pesama nisu se mogli smatrati sporednim i nepotrebnim uz ceo skup podataka za obuku. To bi zahtevalo da i ceo skup podataka za obuku bude delo zaštićeno autorskim pravima.
Mešanje tuženih u tužiočeva prava na iskorišćavanje autorskih dela takođe nije bilo opravdano saglasnošću nosilaca prava, jer se obuka modela nije mogla smatrati normalnom i očekivanom vrstom upotrebe koju bi nosilac prava morao da predvidi.
Čak i reprodukovanjem tekstova pesama u rezultatima čet-bota (outputs), tuženi su, prema odluci Veća, nezakonito reprodukovali i učinili javno dostupnim sporne tekstove pesama. Originalni elementi teksta pesama su uvek bili prepoznatljivi u rezultatima (outputs).
Tuženi, a ne korisnici, su za ovo odgovorni. Rezultati (outputs) su generisani jednostavnim promptovima. Tuženi su operatori jezičkih modela, za koje su tekstovi pesama bili odabrani kao podaci za obuku, i pomoću kojih su obučeni. Oni su bili odgovorni za arhitekturu modela i memorisanje podataka za obuku. Dakle, jezički modeli kojima su upravljali tuženi su imali značajan uticaj na rezultate (outputs), a specifičan sadržaj rezultata (outputs) generisali su jezički modeli.
Mešanje putem rezultata (by the outputs) u tužiočeva prava na iskorišćavanje takođe nije obuhvaćeno odredbom o ograničenju.
Presuda još nije pravosnažna.[5]