Environmental, Social and Governance (ESG) i održivost
Povezani termini Environmental, Social and Governance (ESG) postali su uobičajeni za označavanje pristupa i skupa standarda koji usmeravaju integraciju investicionih odluka i korporativnog upravljanja sa ekološkim i društvenim ciljevima, u kontekstu održivosti i društvene odgovornosti. Ovaj pristup se zasniva na ideji da kompanije treba da se bave ne samo ostvarivanjem profita, već i pitanjima kako njihovo poslovanje utiče na životnu sredinu i društvo, i postao je široko prihvaćen trend u finansijskim krugovima i od strane korporacija širom sveta više od dve decenije. Ulaganje uz razmatranje ESG-a ponekad se naziva i odgovornim ulaganjem.
ESG pristup je globalno vođen „UN ciljevima održivog razvoja do 2030. godine“ i Pariskim sporazumom. Kako se naša planeta sve više suočava sa katastrofalnim i nepredvidivim posledicama klimatskih promena i iscrpljivanja resursa, vlade širom sveta su se obavezale na održiviji rast.
U svojoj rezoluciji „Transformacija našeg sveta: Agenda za održivi razvoj do 2030. godine“, od 25. septembra 2015. godine, Generalna skupština Ujedinjenih nacija (UN) je usvojila je novi globalni okvir održivog razvoja kojim se uspostavljaju „UN Ciljevi održivog razvoja“ i obuhvataju tri dimenzije održivosti: ekonomska, socijalna i ekološka.
Pariski sporazum je pravno obavezujući međunarodni ugovor o klimatskim promenama, koji je usvojilo 195 strana na Konferenciji UN o klimatskim promenama (COP21) u Parizu, 12. decembra 2015. godine[1]. Stupio je na snagu 4. novembra 2016. godine[2]. Njegov glavni cilj je da „povećanje prosečne globalne temperature zadrži znatno ispod 2°C iznad predindustrijskog nivoa“ i da se ulože napori „da se povećanje temperature ograniči na 1,5°C iznad predindustrijskog nivoa“.
Na nivou Evropske unije (EU), u svom Saopštenju od 8. marta 2018. godine pod nazivom „Akcioni plan: Finansiranje održivog rasta“, Evropska komisija je utvrdila mere za postizanje sledećih ciljeva:
- preusmeriti tokove kapitala ka održivim investicijama kako bi se postigao održivi i inkluzivni rast,
- upravljati finansijskim rizicima koji proizilaze iz klimatskih promena, iscrpljivanja resursa, degradacije životne sredine i društvenih pitanja,
- negovati transparentnost i dugoročnost u finansijskim i ekonomskim aktivnostima.
Evropski Zeleni plan od 11. decembra 2019. godine je nova strategija rasta Unije, koja ima za cilj da transformiše Uniju u modernu, resursno efikasnu i konkurentnu ekonomiju bez neto emisija gasova staklene bašte (GSG) do 2050. godine. On promoviše čistu tranziciju koja štiti ljude i planetu, ekonomski je ispravna i socijalno pravedna.
[1] Od tri države članice UNFCCC-a koje nisu ratifikovale sporazum, jedini veliki emiter je Iran. Sjedinjene Američke Države, drugi najveći emiter, povukle su se iz sporazuma 2020. godine, ponovo su mu se pridružile 2021. godine, a zatim ponovo povukle 2026. godine.
[2] Republika Srbija je ratifikovala Pariski sporazum Zakonom („Službeni glasnik RS –medjunarodni ugovori “ br. 4/2017).
ESG i održivost
Održivi rast se generalno odnosi na uključivanje ekoloških i društvenih faktora u investicione odluke i upravljanje javnim institucijama i privatnim subjektima. U praksi, ESG obuhvata skup faktora koji se tiču svakog od ovih pitanja.
Faktori životne sredine (Environmental) se odnose na ublažavanje klimatskih promena, kao i na životnu sredinu u širem smislu, uključujući zagađenje vazduha, vode i zemljišta, iscrpljivanje resursa, gubitak biodiverziteta, i sa njima povezane rizike (prirodne katastrofe).
Društveni faktori (Social) se odnose na pitanja uslova rada, radnih odnosa i prava zaposlenih; jednak tretman i mogućnosti za sve; ekonomska, socijalna i kulturna prava; informisanje potrošača ili krajnih korisnika.
Faktori upravljanja (Governance) uključuju pitanja upravljačkih struktura i odnosa sa zaposlenima, kontrolu i upravljanje rizicima, kodeks etike, sprečavanje korupcije, podmićivanja i sukoba interesa, transparentnost i izveštavanje.
Prednosti uključivanja ESG faktora u poslovnu politiku kompanije
Povećanje svesti o značaju ESG faktora i povezanih rizika
Uključivanje ESG faktora u poslovnu politiku povećava svest upravljačkih struktura i zaposlenih o uticaju poslovnih aktivnosti kompanije na svaki od ovih faktora, i sa njima povezanim rizicima, kao što su rizici vezani za klimatske promene, uslove rada, ljudska prava, korporativno upravljanje, poslovnu etiku i druge relevantne faktore.
Upravljanje rizicima i njihovo ublažavanje
Razumevanje rizika omogućava upravljanje rizicima i njihovo ublažavanje, što posledično povećava otpornost kompanije.
Povećanje efikasnosti i smanjenje troškova
Posvećenost ciljevima održivosti može podstaći inovacije, smanjiti potrošnju resursa i energije, uticati na optimalan lanac snabdevanja i povećati produktivnost.
Pristup investicijama i kapitalu
Integracija ESG faktora u poslovnu politiku može poboljšati pristup kompanije različitim izvorima finansijskog kapitala, s obzirom na to da investitori procenjuju rizike i mogućnosti koje pitanja održivosti predstavljaju za njihova ulaganja i više cene dugoročnu održivost od kratkoročnog profita. Takodje, u porstu je broj investicionih proizvoda koji eksplicitno teže da ispune određene standarde održivosti.
Reputacija i izgradnja poverenja
Posvećenost održivosti i odgovornim ESG praksama utiče na reputaciju i gradi poverenje kod zainteresovanih strana, uključujući potrošače, dobavljače i druge poslovne partnere, zaposlene, investitore i širu javnost. Moderni potrošači preferiraju brendove koji su u skladu sa njihovim vrednostima.
Usklađenost sa regulatornim zahtevima
Organi vlasti i regulatorna tela uvode sve strože ESG propise, zahtevajući od kompanija da izveštavaju o svojim naporima u oblasti održivosti. Preduzeća koja ne ispune ove zahteve suočavaju se sa finansijskim kaznama i štetom po reputaciju.